Moja prva priča na blogu

Znaš, ja sam Biserka.

Vidiš me stalno nasmejanu.
Vidiš da u meni ima ljubavi i razumijevanja za cijeli svijet.

Da li sam baš zbog toga prihvaćena od svih?
Neee! Nisam i vjerojatno bih bila prva u svijetu koja jeste.
A to se neće desiti ni meni, ni tebi koji/koja ovo čitaš.

Iako tako ne izgleda, i ja imam dane, kao i ti, kada se osjećam ne baš najbolje, i dane kada sam tužna, i dane kada plačem.
Samo to ne pustim da predugo traje.

Ima dana kada sebi postavim pitanje: radim li pravu stvar?
Svako od nas na svom putu rasta ide, ide i upadne u jednu rupu dok prijeđe na taj viši nivo svesti.

Vjerujem da ti je ovo poznato?
Svaki naš uspjeh podnese sljedeće planove na koje trebamo popeti.

Koliko god ja bila visoko duhovno biće, i ja imam dane zbunjenosti.
U školi su nas naučili da je to loše, a ja vam kažem da je naredni korak poslije svake zbunjenosti jasnoća.

I šta da ti kažem, dušo moja lepa, sem istine: padaćeš, ustajaćeš, lomićeš svoju dušu, sastavljati je i iznova, iznova kretati opet.
I nije važno koliko dugo ti je nos zaronjen u prašini, važno je da opet iznova sa čistim srcem i vjerom kreneš naprijed.

I gubićeš neke drage ljude i oni će gubiti tebe, i sve to tako treba.
Jedina osoba koju nikada, ALI BAŠ NIKADA NE SMEŠ DA IZGUBIŠ SI TI.

Bez svih se, dušo, može. Teško je tebi bez tebe.

Ja ću te iznova i iznova podsjećati koliko si moćno Božansko biće i da MOŽEŠ SVE!

Grli te tvoja Biserka. ❤️❤️❤️